nedjelja, 18.04.2010.
|
u mraku sobe,
na stolu stoji jedna crvena kutijica.. puna tuge i sjete... već dugo neotvarana,,,, a u njoj spavaju dva prekrasna bisera... koje je Ona poželila... da je podsjećaju na Njega al nema snage da je otvori da ih pogleda.. nema..... ......... prošli su tjedni,dani i mjeseci.. a i dalje na stolu stoji crvena kutijica al ovog puta otvorena... bisera nema.... napokon je skupila snage i bisere stavila.... prošle su zime i ljeta... godine.... ostarila je i Ona, i Njega više nema, al dalje na stolu stoji crvena kutijica kao uspomena na Njega.... < |
ponedjeljak, 05.04.2010.
|
nestalo je dodira,poljubaca,uzdaha, nestao si ti jedne noći zauvijek u valovima nestao si i nisi se javljao, galebovi su te tražili, i našli te... došli su do mene i šapnuli mi da si na otoku tuge, potpuno sam i umoran od života... tužan i razočaran.... pitala sam galebove da me ponesu na krilima do tebe da te utješim i zagrlim.... al kad sam došla da ti pružim zagrljaj... okrenuo si mi leđa i rekao.... sve što dotaknem uništim... oprosti mi tebe već jednom jesam,al ne želim i drugi put... |
petak, 08.01.2010.
|
čekam te i danas da dođeš,da nazoveš
u sobi samoće i tuge,dane brojim pitam se gdje li si sad,kako si... da li si me zaboravio... ma znam da nisi... bojiš se to znam ne možeš me pogledat u oči.... a znam da bi htio,nemaš snage jer će ti srce puknit od tuge... dobar si čovjek,ja to znam, sve bi dala i umrla samo da te mogu zagrlit.. fališ mi... niko ne može razumit,osim ako nije istinski volio nekoga kakva je bol i tuga u srcu čovjeka kad više nije sa tom osobom...a voliš ga još uvijek.... |
utorak, 05.01.2010.
|
zastani na tren kad me ugledaš... pogledaj me nevino....i pregrizi usnicu tad si mi najslađi.... izgledaš zbunjeno, ko dječak koji je izgubio najdražu igračku.... volim te unatoč svemu.... ne mogu bit ljuta na tebe... možda, jer je to ona prava ljubav... koja zna volit i praštat,,,, koja ne poznaje granice, koja je ponekad i divlja koja nam je suđena bila.... možda... |
srijeda, 18.11.2009.
|
u suton mi ćemo se sresti,
sasvim sami i slučajno.... pogledi će govorit više nego riječi.... osmjesi će značit zadovoljstvo, ispružene ruke,čežnju i zagrljaj.... i tako dugo mi ćemo se gledati...dok ne padne mrak.... a onda ćemo nestati .... u sjene ćemo se pretvoriti i pratit se dugo dok mjesec sja.... |
ponedjeljak, 16.11.2009.
|
Odlučila sam sa Vama ovu moju priču podjelit. jako mlada sam se udala sa nepunih 20....htjela sam pobjeć od svojih roditelja.
Potječem iz prilično situirane familije,roditelji su visoko obrazovani,reklo bi se skladna familija. da skladna za javnost,a inače doma pakao. Pakao koji sam ja kao dijete godinama gledala,skrivala se u ormare,da ne slušam dreku svojih roditelja. grizla sam nokte,i počela mucat u 5 raz.osnovne škole......postala vrlo živčana osoba. Moji roditelji to nisu shvaćali ozbiljno,rekli su da moje mucanje je plod moje mašte i da mucam namjerno. postala sam iskompleksirana,djeca su mi se smijala u školi,a ja bi se crvenjela ko paprika. Napokon kad sam shvatila da moji ne žele ništa poduzet,molila sam prof.iz hrvatskog da mi pomogne. Svaki dan sam čitala na glas štiva i tako sam samu sebe ispravljala. bilo mi je teško,al sam nakon godinu dana rada uspjela...više ne mucam. Roditelji me nikad nisu doživljavali,uvijek su me pred drugim ljudima koji bi nam došli u goste,kudili,i govorili kako nisam dobra i da nisam zahvalna kćer. ja bi se uvijek zacrveljela a moj bi otac rekao,vidi je šta se crveni znači nisi dobra!! bilo mi je jako teško živit tako,noću bi plakala. Sa 17 god zaljubila sam se u momka koji se nije svidio mojim roditeljima. On nije bio bogat,bio je ribari . mojima je to smetalo te su me počeli kažnjavat...samo da se maknem od njega. ja sam im lagala skoro godinu dana da se ne viđam sa njim...međutim otac je saznao i istukao me...da sam bila modra....a njemu zaprijetio da će ga uništit. meni je i dan danas njega žao,bio je iskren momak,radio je pošteno,pa šta da je ribar! Nakon toga godinu dana nisam smila vanka., I tad sam sama sebi rekla da ću tražit dečka kakvog moji žele...i našla ga. bogat,obrazovan,zgodan.nakon godinu ipo dana veze oženili smo se. Mislila sam da ću koliko toliko imat sređen život,,,al ne....nakon godinu dana braka muž me počeo tuči,verbalno vrijeđat. Požalila sam se roditeljima al naravno stali su na njegovu stranu. tako sam 4 god živila u braku pretučena najmanje jednom mjesečno......Kad sam skupila hrabrosti da odem,moji su to doživili ko tragediju i nisu me kući primili. ostala sam sama potpuno. al fala Bogu ima dobrih ljudi,i nije sve tako crno. sad sam sretna sama,i želim da tako ostane. |
ponedjeljak, 09.11.2009.
|
rekao si mi jednom,da sam prekrasna osoba
i da zalužujem najbolje.... da drugi ne vide pravu mene,iskrenu i nježnu... sad sam se sjetila tvojih riječi,a dobro si rekao... misle da sam bahata,zla i hladna bez emocija... a ti si me odma skužio...i rekao da sam prenježna... da onaj ko me voli mora to znat... ne mogu te zaboravit,,,trudim se al ne ide.... osoba sa kojom sam sad nije ti... ne shvaća me,ne grli me i ne ljubi ko ti.. nisam sretna,,,, mislim stalno na tebe |
utorak, 03.11.2009.
....susret....
|
potražit ću te,kad se ne budeš nadao...
kad možda to ne budeš želio.... potražit ću te u noći punoj zvjezda,da mi osvjetle put do tebe.... vjetar će mi donit tvoj glas, a more miris tvoje kože i znam naći ću te... al samo ću te gledati... bit ću daleko od tebe... da me ne vidiš jer, ne želim ti smetati.... kvarit ti sreću i mir... samo ću te gledati.... i obećavam ti da me nećeš vidjeti... samo ćeš na vratu dah osjetit, po vjetru ću ga poslati... da te ljubi mjesto mene...., |
ponedjeljak, 26.10.2009.
stranac
|
dopusti mi da te zavolim još jednom...
iskreno i jako... plašljivio i mazno... daj mi svoje ruke da se isprepletu u moje... daj mi usne da ih ljubim... dah da ti osjetim... oči zatvori i zagrli me jako...ono najjače što može... da mi tvoji tragovi ostanu na koži... miluj mi kosu dahom,reci mi sve što hoćeš... al još samo ove večeri... da samo još ovu noć...mogu bit tvoja jer sutra mi smo stranci |
